Banu Qasi

Banu Qasi, Banu Kasi ili Beni Casi (arapski: بنو قسي or بني قسي‎, što znači "sinovi" ili "nasljednici Kasija") ili Banu Musa bili su baskijska Muladi (muslimanska) dinastija koja je u 9. stoljeću vladala gornjim tokom rijeke Ebro prije nego što su je uništili suparnički muslimanski klanovi.

Osnivač dinastije je bio hispano-rimski ili vizigotski velmoža po imenu Kasije (Cassius)^[1] koji se godine 714. za vrijeme omejadskog osvajanja Iberijskog poluotoka preobratio na islam. Nakon preobraćenja je osobno putovao u Damask kako bi se poklonio tamošnjem kalifu Al-Validu i od njega je dobio vlast nad oblašću gornjeg toka Ebra. Za Kasija i njegove nasljednike je bilo karakteristično da su zadržali bliske veze sa svojim kršćanskim sunarodnjacima i susjedima, te da su često sklapali brakove s njihovim vladarskim kućama te ulazili u političke i vojne saveze. Dinastija Banu Qasi je u tom smislu bila poluneovisna klijentska država Omejadskog Kalifata, a potom omejadskih emira i kalifa u Al-Andalusu, koji su imali problema svojim klijentima nametati vlast. Glavni neprijatelji Banu Qasija su, pak, bili Franci sa sjevera, kao i Kraljevina Asturija sa zapada. Dinastija je svoj vrhunac imala u 9. stoljeću, ali je 928. uništena od suparničke dinastije Tujibida. Sjedište države je bilo u gradu Tudela na jugu današnje Navare.

1. ↑ Warwick Ball (2009). Out of Arabia: Phoenicians, Arabs, and the discovery of Europe. East & West Publishing. pp. 117–122. ISBN 978-1-907318-00-9. Retrieved 30 March 2013.